CELI, Adolfo

CELI, Adolfo, tal. filmski i kazališni glumac i redatelj (Messina, 27. VII 1922 — Siena, 19. II 1986). God. 1945. diplomira režiju na rimskoj Akademiji dramskih umjetnosti i debitira kao film. glumac u Amerikancu na odmoru L. Zampe. Ipak, u to vrijeme djeluje prvenstveno kao kaz. redatelj i glumac. God. 1947. u filmu Zabranjeno krasti L. Comencinija dobiva prvu glavnu ulogu; slijedeće godine odlazi u Argentinu, a zatim u Brazil, gdje režira i glumi u kazalištu, režira jedan film i suredatelj je drugoga. U domovinu se vraća 1964. i do kraja 70-ih godina nastupa u većim i manjim ulogama u pedesetak tal. i međunar. produkcija. Korpulentan, autoritativna držanja, sijed, markantna lica koje se može doimati i prijeteće, C. najčešće živopisno oličuje negativce kakav je, npr., protivnik Jamesa Bonda u filmu Operacija Munja (T. Young, 1965). Zajedno sa V. Gassmanom i L. Lucianijem režirao je film Alibi (L'alibi, 1968), u kome ujedno tumači i jednoga od protagonista. Glumi i na tv (serija Borgije).

Ostale važnije uloge: Čovjek iz Rija (Ph. de Broca, 1963); Gospodin za pratnju (Ph. de Broca, 1964); Došao je čovjek (E. Olmi, 1965); Ekspres pukovnika Ryana (M. Robson, 1965); Agonija i ekstaza (C. Reed, 1965); U sjeni inkvizicije (L. Salce, 1966); Kralj srca (Ph. de Broca, 1966); Grand Prix (J. Frankenheimer, 1966); Glava obitelji (N. Loy, 1967); Zvekan (R. Parrish, 1967); Vrč meda (J. L. Mankiewicz, 1967); Diabolic (M. Bava, 1967); Midin bijeg (A. Kjellin, 1969); U potrazi za Gregoryjem (P. Wood, 1969); Djelić straha (R. C. Sarafian, 1971); Brat sunce, sestra mjesec (F. Zeffirelli, 1973); Posljednji dani Hitlera (E. de Concini, 1973); Fantom slobode (L. Buñuel, 1974); ... i na kraju ne ostade nitko (P. Collinson, 1974); Libera, ljubavi moja (M. Bolognini, 1975); Prijatelji moji (M. Monicelli, 1975); Slijedeći čovjek (R. C. Sarafian, 1976); Veliki kombinator (C. Pinoteau, 1976).